Iz ugla jedne žene: Ako sam se udala za tb - Nisam se udala za tvoju majku, sestru, brata, oca.

Danas vam donosimo jednu priču u kojoj će se pronaći mnogo žena. A ja sam jedna od njih koja je odlučila da otvori dušu. I da ispriča sve. 

Što se kaže u narodu: " Sve dok te mami. Hljebom te hrani ". 

E kad te namami onda se okreće novi list. Tako je i kod mene bilo. Sa sadašnjim suprugom sam bila u vezi 3 godine. Imali smo savršen odnos. Takoreći nikad se nismo preporiječili. On mi je gledao da ugodi u svemu. Šta god sam zamislila on je to ispunio. Tako je bilo sve dok se nismo odlučili vjenčati. E onda se sve okrenulo naopako.

U početku braka. Bilo nam je prosječno stanje. No, kako je vrijeme odlazilo. Njegova porodica je sve više uzimala maha. Jednostavno rečeno nisu više imali granice. Ponekad sam imala osjećaj kao da sam ja  njihova sluga. Što se kaže u narodu "Oni okom a ja skokom". 

Kao sad se sjećam. Nikad me nisu pitali " Hej ženo , možeš li ti to uraditi". Nego samo dođu kao s poslom. I narede ti . Ne bitno ko to bio. Njegova majka, otac, brat, sestra. Svi su bili isti. Naravno ja sam to jedno vrijeme trpila kao i većina nas žena. Mislila sam sve. Ajd promjenit će se. 

Ajd neću, da vidim dokle će. Međutim sve je bilo đžaba. Vremenom su bili samo gori. Nikako bolji. Još sam sa suprugom živila u drugom stanu. Ali opet je bilo đžaba. Ponekad sam se pitala. Šta bi bilo sa mene da živimo u istoj kući. Vjerovatno bi gledali da mi sjede na glavi. 

I tako. Trpila sam neko vrijeme. Svojim nisam htjela govorit kao i sve mi. Jednostavno nisam željela nikog da brinem. Nakon nekog vremena odlučila sam da reagujem na njihove bezobrazluke. Kada god bi došli da mi nešto  narede. Ja sam ih u žargonu rečeno "školski otresla". 

Na početku kada sam to počela radit išli su do te mjere da je čitavo naselje, tu gdje živimo znalo o meni da sam najgora u svemu. Da sebi ne dam ni jedne riječi reći. A sve je to poteklo iz usta muževe porodice. 

Suprugu kada bi nešto rekla protiv njih. On je odbijao da povjeruje. Imam osjećaj da je uvjek bio na njihovoj strani. Ali naravno sve do jednom. Dok mi i to nije prešlo preko glave. Pa sam lijepo i sa njim sjela i popričala.

Poručila sam mu "Pošto si svjestan šta su mi sve radili tvoja porodica a pravis se da ne vidis. Ja to više neću trpit. Ili ćemo živiti normalan život ili nećemo nikako". Njemu je to u početku teško palo. 

Ali na moju a i na njegovu sreču shvatio je neke stvari. I postao je onaj stari dečko u kojeg sam se zaljubila. Takodje svojima je poručio ako hoće da budu u dobrom sa njim. Morat će povesti računa kako se ophode prema njegovoj supruzi. To jest meni. 

Pouka ove priče:

Nikada ne dozvolite da neko upravlja sa vašim životom. Ukoliko neko i pokuša. Na vrijeme ga postavite na  mjesto. I nećete imati problema. Najveći problem ispadne kad ljudi naviknu da sa vama "tresu kao sa  krpom". A vi tek tada reagujete.  Morate shvatit. Ako reagujete na samom početku. Bicete najbolji. A ukoliko pustite i reagujete kroz neko  vrijeme. E tad će te biti najgore.

Autor teksta: E.T

Napomena: Zabranjeno svako kopiranje sadržaja bez dopuštenja autora.