"Zašto sam se razvela od čovjeka koga sam najviše volila" - Meni treba jak muškarac a ne mamin sin.

 Svaki brak i veza imaju svoje uspone i padove, to je normalno. Tako je bilo i kod mene u samom početku. Moja veza sa tadašnjim dečkom a sada već sa bivšim suprugom bila je sasvim ok. Učinilo mi se da sam pronašla muškarca svog života. Šta više sa sigurnošću sam to mogla i da tvrdim.

Dok smo bili u vezi on je bio idealan muškarac. Mene je uvjek stavljao u prvi plan. Što mi je naravno i veoma imponovalo. Zarad takvog njegovog osjećajnog ponašanja i udala sam se za njeg. Jer, uvjek me je čovjek mogao kupiti svojim ponašanjem. Bez obzira o kakvom se to odnosu radilo. Da li prijateljskom ili ljubavnom. Ponašanje mi je bilo na prvom mjestu, pa onda sve ostalo.

Da više ne dužim. Nakon idealne veze od 3 godine stupili smo u brak. To je bio najbitniji dan u mom životu. Takoreći, ostvarenje dječijeg sna. Da pronađem osobu koja me voli i poštuje i da se udam za njeg. O tome sam uvjek sanjala.

U braku smo bili 7 godina. Prve dvije godine nam je bilo prelijepo. Međutim vremenom nekako sve više sam se uvjeravala da on nije zapravo ono čim se predstavljao. Što se kaže: "Dok te mami i hljebom te hrani".

Iz mjeseca u mjesec slijedile su velike promjene po pitanju njegovog ponašanja. Na početku braka on nikada ne bi ostavljao krš i nered iza sebe. Ako naprimjer prije mene dođe kući sa posla. Znao je napraviti večeru. Drugačije rečeno, nikada nije gledao koji su to ženski a koji muški poslovi. Što je bio slučaj i kod mene. Nikada nisam pravila paralelu između poslova. Jednostavno ja ako imam vremena ništa mi ne fali uraditi bilo šta kako bi njega odmjenila.

Vremenom sve što je radio, to je i odbacio. Počelo mu je biti svjedno za svim. Sav posao je meni stavio na leđa. Njemu daj nakon posla igrice da igra i ništa ga više nije zanimalo. Što se u narodu kaže postao je veoma "Aljkav". Meni je to zaista mnogo smetalo. Tome se od njega nisam nadala. Veoma su me iznenadile te njegove nagle promjene.

Ja sam to jedno vrijeme trpila ig gutala. Da vidim dokle planira tako ići. Sve dok jednom nisam ušla u stan u kojem je bilo kao da je petarda bačena. Drsko sam ga upitala: "Jel te nije sramota sjediti u ovakvom kršu, i čekati mene da dođem sa posla da to sve uradim"?

Na šta je on meni odgovorio: "To nije moj posao. To je ženski posao".

E to je bila kap koja je prelila čašu. Rekla sam mu: "Kupi stvari i gubi mi se sa očiju. Ja ti nisam mama tvoja da ti titram. Sad lijepo fino idi njoj pa prosipaj marifetluke".

Meni treba jak muškarac koji će me podržavati i pomagati u svemu. Ne treba mi mamin sin koji sjedi u foteli i izvoljeva. To kod mene ne prolazi il ćeš biti čovjek čovjekom ili nećeš nikako.

Samo mogu jedno reći. Nikada se nemojte nikom predstavljati onakvim kakvi zapravo niste. Jer kad tad se otkrije pravo lice. Budite ono što jeste pa nek bude šta hoće. Morate biti svjesni da laž neće zauvjek trajati i kad tad će sve izaći na vidjelo.

Autor teksta: E.T

Napomena: Kopiranje sadržaja strogo zabranjeno bez saglasnosti autora.